KOMEDIJA iliti SMEH S MARKOM
"Glumac kaži nešto smešno!" Često mi to kažu, obzirom da sam komičar. Meni to ne smeta, čak imam potrebu da i sam kažem "nešto smešno" jer je najčešće to "ugao" pod kojim gledam na ono što se događa oko mene. Kad se ne bih smejao morao bih da plačem... Trudim se da na život gledam veselo, a neki put me i apsurdnost situacije dovede do smeha umesto suza. Jednostavno moram sve to da podelim i sa nekim ko je van mog porodičnog okruženja. BAŠ SA VAMA!
Srećom te postoji internet, blogovi i blog.rs, a i "javna" sam ličnost, pa mogu, valjda i ja nešto "javno" da kažem, kad svi oni "javni" i "nejavni" pričaju...
ŽIVELI
uz osmeh!
Marko Stojanović
Eeeeee, ovo je ovde objavljeno 2009. godine i čini se da je još aktuelno. Mi kao da živimo isti dan svaki dan isti dan svaki dan isti da svaki dan isti dan svaki dan......AAAAAA! Hoće li ovo prestati ikaaadddaaaaaa! Odoh u "Lazu" da odmorim malo.
Kako je poznata teroristička grupa "Praseće brigade" postala autor bestselera "Kad jaganjci utihnu"!
Filosofska teza: Da li su se "Praseće brigade" prvi put uplašile Prvomajskog uranka zbog "Krmećeg kripa"?
Ili su samo lagano prešli na jagnjetinu i tom tranzicijom uterali jaganjcima strah u kosti?!
Ekološka teza: Ovce se odavno plaše Skupštinske menze!
Politička teza: Ispred Skupštine poslanici bledo gledaju narod sedeći na stiroporu da im ne nazebe guza, dok njihovo ograničeno čulo sluha razaznaje iz mase samo: "Beeeee!!!"
Ministrova teza: Srbija je mirna - neće grip na ovce!
Doktorska teza: More... Nek se gripa čuva krupnija stoka!
Telefonske linije u Srbiji se prisluškuju, pa je tako uhvaćen i poziv iz Ševeningena upućen Liftovima Srbije.... Bio je to niko drugi do - ŠEKI! Tajne uvek izađu na videlo...
U životu se sve uči i sve vežba, naročito ako čovek hoće da bude "naj" u nečemu.
Tako je potrebno vežbati i KOMUNIKACIJU!
To nam svima treba. Dokaz su ratovi koje smo "preživeli" i šalterski radnici i "nervozni" vozači i prodavačice (neljubazne) i šefovi koji dižu noge na sto ili vam se naslanjaju na ramena dok kuckate po tastaturi i komšinice kojima ste stalno nešto krivi i ovi što prebijaju koga stignu i "moćni" političari i umišljeni voditelji i predsednici kućnih saveta...
Obzirom da držim predavanja o UNAPREĐENJU VEŠTINA KOMUNIKACIJE i posebno NEVERBALNOJ KOMUNIKACIJI (obučavao sam po mnogim školama, agencijama firmama, političkim partijama...) odlučio sam da pokrenem MALU VIDEO ŠKOLU KOMUNIKACIJE u kojoj ću predstavljati vežbe koje možemo svi da radimo kad hoćemo i gde hoćemo...
Evo i prvog časa koji se odnosi na komunikaciju licem!
"Oči su ogledalo duše", a lice je bisokop za osećanja!
Da bi mogli da se smejemo, plačemo, pokažemo ili sakrijemo neku emociju na licu moramo da zagrejemo mišiće lica.
Lice se sastoji od kože, kod nekoga i "salčića", mišića i kostiju.
Kožu čistimo i negujemo, "salčića" se rešavamo, o kostima sve najlepše (dok nam ih plastični hirurg ne dohvati - i njih), a mišiće možemo da VEŽBAMO i naučimo da ih SVESNO koristimo.
Ove vežbe mogu svi da rade. Ko ima veštačke zube može da ih odloži u čaši vode...
Trudiću se što češće da snimam ove vežbe, ali ne mogu da obećam koliko često će to biti.
Prvi čas je snimljen na engleskom jeziku sa titlom na srpski jer je imao međunarodnu premijeru.
Možete ga preporučiti svim svojim prijateljima u zemlji i inostranstvu.
Srbija srlja u propast! Zamislite da sam u EDB-u potrošio manje od 5 minuta svog života... Znam, to je nezamislivo, a meni se ipak desilo i to bez ikakve veze, ni mita, ni uticaja "javne ličnosti"....
Očekivao sam red, babe, dede, cegere i barem 1-3 sata života da ostavim u tom redu, ali sve je bilo uredu...
Večita borba između običnih "smrtnika", nas građana i te posebne sorte homosapijensa "ŠALTERUŠA".
Da bih sebi olakšao počeo sam da im delim otkaze. U čudu me gledaju - kako ja njima zaštićenima mogu da dam otkaz!?
Pa, lepo - objasnim im - tamo neki milioniti deo dinara u njihovim platama je MOJ dinar, koji plaćam kroz porez. Odnosi se samo na "državne" službenike. Ali i kod privatnika kad platim uslugu, delić tih para ide im u platu...
Vratimo se ovim našim, državnim služenicima - ŠALTERUŠAMA. Pošto ih JA plaćam, ja sam im i POSLODAVAC! kao i svaki poslodavac ako neko ne radi kako treba mogu da mu dam OTKAZ!!!
I tako sam počeo da delim otkaze po šalterima u opštinama, domovima zdravlja (a tamo što se osećaju moćnim i zaštićenim!), ministarstvima....
Pre neko veče sam gledao Dnevnik na jednom od TV kanala sa nacionalnom frekvencijom i zapazio zanimljivu vest koja mi ugrožava prava - doduše ne znam da li ljudska ili životinjska?!
Vest: U Srbiji su konji dobili biometrijske pasoše!
Dakle i srpski konj je dobio biometrijski pasoš, a ja još nisam!
Na taj način mi je u Srbiji uskraćeno pravo da se osećam kao KONJ!
Pogledaj i mali video o tom nesvakidašnjem slučaju:
Glumac sam, komičar, pantomimičar. Nikada nisam radio ono što svi rade. Uvek sam bio radoznao i voleo svašta da probam i o svemu da razmišljam, pa samim tim i informišem se, naučim i imam neki stav.
Ta radoznalost me je i dovela u glumu, iako sam hteo da budem "kompjuterski mag". Potom u pantomimu, kasnije su usledili odnosi s javnošću i marketing, pa karling (olimpijski sport koji sam s prijateljima "od nule" osnovao u Srbiji) , Olimpijske vrednosti, obrazovanje, "komitet".... Svašta-nešto...
I kao mali sam voleo da zbijam šale, pravim grimase, skačem, padam, imitiram, izmišljam - ukratko zasmejavam ljude...Volim to i danas.
NIKADA NEĆU PRESTATI DA SE TRUDIM DA LJUDIMA DONESEM OSMEH NA LICE!
Kažu mi da imam "specifičan" humor, to bi trebalo da znači da malo "uvrnuto" gledam na svet oko sebe...
Možda..
Eh, pa taj pogled i želim da podelim sa vama, da vam ispričam kako sve to vidim..